Rase Golubova

Najpopularnije Rase Golubova:

1.Visokoletač 2. Prevrtač 3. Pismonoše

1.Golubovi visokoletači su posebna grupa pasmina golubova kojima je zajedničko svojstvo vrlo visokog leta pri čemu se često podignu toliko visoko da ih se više ne može vidjeti golim okom. Zabilježeno je da je jedan budimpeštanski visokoletač viđen iz zrakoplova na visini od 6000 m što je najviši ikad zabilježeni let goluba. Najraširenija pasmina golubova visokoletača je engleski tipler.

2.Golubovi prevrtači posebna su skupina golubova koja se izgledom mogu dosta razlikovati, međutim povezuje ih zajedničko svojstvo prevrtanja. Umjetnost leta prevrtača sastoji se u visokom i elegantnom letu i kruženju-lebdenju, pri čemu se pojedinačno golubovi prevrću naglo unazad i, ne smanjujući gotovo nimalo brzinu i visinu leta, poslje nekoliko brzih "lupinga" nastavljaju sa ostalim jatom kružno letenje, ne gubeći pri tome svoje mjesto u općem poretku jata. Sve pasmine prevrtača zahtjevaju vježbu i dresiranje i svaka pasmina gubi u umjetničkom letu čim uzgajivač zapušta ili zanemaruje trening i vježbanje. I baš taj trening mnogim uzgajivačima upravo dočarava svoj hobi sportskog golubarstva. Postoji mnogo pasmina prevrtača od kojih se neki slabije a neki bolje prevrću a neki su nažalost izgubili svojstvo prevrtanja pa ih se više ne može nazivati prevrtačima iako su zadržali to ime. Svakako najpoznatija i najraširenija pasmina prevrtača na svijetu je birmingenski prevrtač. Ova pasmina potječe iz Engleske i vrlo je popularna u natjecanjima prevrtača. I Hrvatska također ima svoje autohtone pasmine prevrtača: brodskog, zagrebačkog, sisačkog, slavonskog i zadarskog prevrtača.

3..Golubovi pismonoše su varijacije domesticiranih golubova pećinara koji su se tisućama godina koristili sa brzo i sigurno prenošenje poruka. Kako je jedna od obilježavajućih osobina golubova vraćanje svom gnijezdu odnosno zbog monogamnosti svom partneru, nije bilo jako teško selektirati ptice koje su se mogle koristiti za prijenos poruka
Za prijenos poruka, golubovi prvo moraju imati dom na mjestu kuda, planirano, vijest treba stići. S tog mjesta, golubovi se pomoću drugih prometnih sredstava moraju dovesti do mjesta s kojeg se namjerava slati poruka, gdje do trenutka slanja poruke ostaju zatvoreni. Kad treba poslati vijest, na nogu goluba pričvrsti se maleni predmet, najčešće presavijeni papir, pa ga se pušta da slobodno odlete. Nakon toga se golub pokušava vratiti natrag na mjesto gdje su mu gnijezdo i partner. Tamo se dočekuje goluba, i time je poruka prenijeta.
Pravo, nedvosmisleno dokazano objašnjenje kako golubu uspijeva pronaći put do kuće, do danas ne postoji. Neki znanstvenici pretpostavljaju, da se ta sposobnost goluba sastoji od kombinacije sposobnosti orijentiranja prema položaju sunca i zvijezda, osjećanjem magnetnog polja zemlje i optičkim orijentiranjem.

Dugo su bili najbolji način prijenosa poruka na veće udaljenosti, sve do pojave suvremenih komunikacijskih uređaja. Do pronalaska telegrafa oni su bili praktički jedina mogućnost prijenosa informacija, prije svega vojnih, koja je bila brža od prijenosa jahača. Pored toga, mogli su prenijeti poruku preko neprijateljskih položaja bez da izazovu pozornost.
Pri tome je najveći problem bio donijeti golubove sa željenog cilja. Prije početka vojnog pohoda morala su biti poznata mjesta željenog cilja poruke, a na tom mjestu je već od ranije moralo postojati uzgajalište takvih golubova.

Kasnije počinje njihovo korištenje u natjecateljske svrhe na natjecanjima u brzini leta. Natjecanje se organizira prevoženjem golubova na udaljenost od 100 do 1.000 km od golubinjaka. Golubovi se ispuštaju, a bilježi se vrijeme njihovog povratka u golubinjak. Ove golubove nazivaju i "trkaćim konjima malog čovjeka".